Stefica Karasevac, Croatia
Tamo daleko
Tamo daleko, gdje nebo i more se spaja
Varljivom iluzijom oka gdje se potajno ljube
Sljubljeni u tanku crtu zivotnog beskraja
Tamo, negdje daleko, a tako blisko viziji oka
Na obzorju zivota zatecen vjetar u zakletvi cuti
O tajnama duboka mora i nebesa nedokuciva, visoka
Pustajuc suncu da im u nadi blistaju nereceni puti.
Tamo, cem nema kraja, na crti izmedju raja i pakla
Promicu duse usnule ugasena zadnja uzdaha
Treptavom svijetlocu klize vodom nalik od stakla
Drscuci od strepnje na tankoj crti puni straha.
Tamo, mozda, postoji mjesto, svatko se tome nada
Na kraju puta kad zlo unisti dobro, sasvim satre
Putovat je vrijeme kazu, pacenice putuj sada
Drhti zemlja mocne sile u kojoj narod nemocan strada.
Tamo, odlaze jedan za drugim voljeni, mili i dragi
Da nadju mjesto o kom sve cuti i zemlja,vjetar i more
Sunce i mjesec im nebo zlati pute s kojeg se nitko ne vrati
U jadan zemaljski zivot, da s utjehom o mjestu govore.
Tamo daleko, gdje vuce se sjena zivota ko tanak stap
Gdje zemlja umorna bezglasno place, kleci na koljenima
Moli vas, svratite nam ponekad bar kao leptir plah
Donesite nadu i vjeru u bolje sutra u zivot preostalog pokolenja.
Stefica Karasevac, Croatia/Melbourne, 27/8/2022
No comments:
Post a Comment